doughtislapart

Upoznavanje na Njemackom jeziku / Pitanja o njemačkom jeziku / Forum

doughtislapart | 04 Јануар, 2019 18:51

anali 29-30

❤️ Click here: Upoznavanje na Njemackom jeziku / Pitanja o njemačkom jeziku / Forum

UGLJIKOHIDRATI Ugljikohidrati su tvari potrebne kako bi se uopste mogao odvijati metabolizam tj. Sve kao i kod nas, cak i ljekovitost ne izostaje. Akkreditiv je pojam koji se najčešće rabi da bi se njime označio odnos između dužnika plaćanja kao osobe koja banci daje nalog za otvaranje akreditiva, banke koja otvara akreditiv i dužnikova vjerovnika kao korisnika akreditiva, koji otvaranjem akreditiva stječe potraživanje akreditivne svote od banke koja je otvorila akreditiv.

Pitanje religije, je pitanje individue a djeca u toj dobi bas i nisu neke izgradene licnost nego ciste tabule rasa. Kada je u prvom razredu dosao upitnik da se odlucim da li ce mi djeca pohadjati cas vjeronauke, prvobitno sam odbio. Je li ovo mozda taj konsocijacijski pristup slozenoj BH stvarnosti na djelu. Hadžijahić Muhamed-Imamović Teufik, Gradačac i okolina, Nacrt za monografiju, Gradačac, 1960.

Vjera u nesto sto radis, da ce ti pomoci to je nabitnije. Ima mnogo fantastiènih pjesama koje se mogu uraditi vrlo moderno, a da melodija ostane netaknuta. Nije bilo demagogije, nije se govorilo o strankama, o politici, o strančarenju, nije bilo kompleksa i ogromna većina nije ni znala da postoje fašisti, nacisti, kao ni to, kako i na koji način pozdravljaju. Kako nismo svaki dan zajedno i kako nam svaki dan ne vidi lice, u početku je malo rezerviran. Oporučeno je 4000 groša. Since all this record is similar to the inventary of one good well-stoc- ked ethnographic museum and that has many important names from the military, political, economical, religious and cultural life of Banja Luka and wider Bosnian region from 1738 to 1740, it could be interesting for histo- rians as well as etnographs. Tako naši dijasporci doðu, poneko oženi sina ili uda kæer, jer tamo negdje daleko djevojke neæe da znaju za muževe roditelje, mnoge neæe ni da raðaju, a da rade po kuæama itd. Samo velikim oduševljenjem možemo mase okupiti, I samo masama možemo povratiti ono izgubljeno u krilo Hrvatske. Dugogodisnje iskustvo i pozicija najveceg nezavisnog web hosting providera u Hrvatskoj garancija su kvalitete i pouzdanosti usluga, a ove web stranice su najbolji dokaz tome. Mi pijemo Juice Plus , zelene i crvene tablete.

anali 29-30 - Radilo se o muškarcu i ženi četrdesetih godina i sedmogodišnjem djetetu. Sasvim je uredu uciti djecu u skolama o raznoraznim religijama, na nacin upoznavanja kulture i tolerancije prema istim, ali nametati tako maloj djeci nesto o cemu bi se oni trebali tek kasnije u zivotu opredjeliti, mislim da nije uredu.

Haso Popara TRI NEOBJAVLJENA DOKUMENTA O BANJALUČKOM MUTESELLIMU I MUHAFIZU ALI-BEGU GROŠIĆU - PRILOG HISTORIJI BANJE LUKE 1738-1740. UVOD Administrativno-policijsku službu za vrijeme turske vlasti u Bosni od 16. Za razliku od kapetana, koji su pripadali vojnom staležu, vojvode i mutesellimi su bili civili. Za mutesellima ili po narodnom muselli- ma, u 17. Kajmekamom se sve do reformi Mahmuda II nazivao i službenik koji je u odsustvu u glavnom gradu zamjenjivao vezira ili valiju. Mutesellimi su redovno birani iz uglednih trgovačkih i feudalnih porodica koje su uživale vezirovo povjernenje, a postavljani su bujuruldijama koje su u Sarajevu bile adresirane na kadiju, janjičarskog zapovjednika, ulemu i ugledne ljude. Vezir je u svako doba mogao smijeniti mutesellima s položaja i na njegovo mjesto imenovati drugog. Služba mutesellima prestajala je istoga časa kada i služba vezira. Mutesellimi su primali i izvršavali naloge dobijene od vezira, odno- sno Divana ili od kadija. U djelokrug mutesellima spadali su poslovi oko: skupljanja daća, utjerivanja dugova, privođenja optuženika sudu, zatvaranja i puštanja uhapšenih, sprovođenja krivaca u Travnik, isljeđivanja i ispitivanja optuženih, ukoravanja i manjih kazni, progona iz grada, izvršavanja smrtne kazne, ćefileme, deložiranja, uvođenja u posjed, progona eškije, bračnih sporova, opskrbe, popravki javnih građevina, rasprodaje ostavina, izdavanja pasoša, pravne zaštite interesa esnafa itd. Haso Popara6 Grošiću prezentirao jedino Hamdija Kreševljaković2, i to, pozivajući se na dva objavljena rada3 i jedan originalni dokumenat. Iz jednog njegovog pisma što ga je pisao u Banjoj Luci 22. U pismu preporučuje Heisteru odobaše Mustafu i Jusufa. Izgleda da je Alibeg Grošić bio muteselim više bosanskih vezira i da je na tome mjestu ostao sve do smrti. Slučaj njegove pogibije poznat nam je iz drugog poglavlja ove radnje. Ne znam kada je prvi put postao muteselim. Iz gornjeg pisma vidi se da se vlast Alibega Grošića prostirala sve do Bišća, no ne znam da li je ta vlast proizilazila iz titule muteselimske ili je on uz to bio i neki vojni zapovjednik. Grošići su starinom hrvatski plemići. Ima dokaza da se početkom osamnaestog vijeka Vladislav Grošić, tajnik patrijarha Arsenija Černojevića i pisac zname- nitih spomenica za odbranu srpskih povlastica, dobro pazio sa svojim rođakom Alibegom Grošićem, muteselimom i zapovjednikom Bosanske krajine. Ubojice su pobjegle, a njihove porodice stigla je dvostruka kazna: progon i rušenje kuća. Ta murasela nije upućena banjolučkom mutese- limu, nego imamima mahala u kojima su ubojice stanovale. Sitarije i Osman-pašine u gradu Banjoj Luci. Povod pisanja ove murasele je sljedeći i na osnovu časne zapovijedi koju je izdao bosanski divan u pogledu egzemplarnog rušenja i razaranja kuća 2 Ibidem, str. Istorijski arhiv Sarajevo otkupio je Kreševljakovićevu zbirku dokumenata, i to dio lično od njega 1956. Vodič kroz fondove i zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo, Sarajevo, 2003. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Treba da žene i kućnu čeljad spomenutih zlikovaca predvedete i pohapsite i da ste zdravi! Od siromašnog Muse, kadije u gradu Banjoj Luci. Budući da se njegovo ime ne spominje ni među učesnicima Bitke pod Ozijom 1737. Kreševljaković, Izabrana djela I, Sarajevo 1991. U osmanskim izvorima pod tim imenom Glamoč se spominje sve do 1833. Fehim Nametak i dr. Lamija Hadžiosmanović, Zenica 1994. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio 1463-1739 , Sarajevo, 1910. Haso Popara8 Bećir-paše Čengića9, možemo pretpostaviti da je bio sudionik Banjalučkog boja. ALI-BEG GROŠIĆ KAO MUHAFIZ BANJE LUKE Pregledom dokumenata koje je prije dvije godine Gazi Husrev- begovoj biblioteci u Sarajevu poklonila porodica Đumišić iz Banje Luke, pronašao sam tri originalna dokumenta koji se odnose na Ali-bega Grošića; dva deftera o skupljanju namirnica za opskrbu i smještaj vojske i jedan defter o popisu i podjeli ostavine nakon njegovog ubistva. Prva dva deftera sačinio je Mehmed, vršilac dužnosti kadije u Banjoj Luci, a treći kadija Musa, dakle, isti onaj kadija koji je izdao i gore spomenutu muraselu, kojom se u svome radu o mutesellimima služio Hamdija Kreševljaković. U prva dva dokumen- ta Ali-beg se navodi kao muhafiz10, a u trećem kao mutesellim grada Banje Luke. Defter koji se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod privremenim brojem A-108 datiran je 27. Sačinio ga je spomenuti Mehmed, u dogovoru s prvaci- ma ajanima i stanovnicima ehali Banje Luke11, a po nalogu bujuruldiji bosanskog valije Hekim-oglua Gazi Ali-paše, koji traži da se, u cilju pobjede islamske vojske nad neprijateljem, tatarskoj vojsci12 osigura 1. Bila je to niža funkcija od valije i odgovarala je rangu sandžakbega v. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, treće izdanje, Sarajevo, 1973. Prema Hameru, brojčana snaga tatarske vojske iznosila je 6. Hekim-oglu Ali-paša je ovoj vojsci pridružio i neke bosanske i hercegovačke čete i formirao vojsku od 6. Ima indicija da su se neki od ovih tatarskih vojnika nastanili u Bosni, gdje su se pože- nili i zasnovali svoje porodice. U Bosanskoj krajini i danas ima porodica koje svoje porijeklo vode od ovih tatarskih vojnika. Zanimljivo bi bilo provesti jedno opširnije istraživanje i na tu temu napisati zaseban rad. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Za razliku od prvog, u ovome se defteru doslovno ne spominje tatarska vojska. I on je sačinjen po nalogu bujuruldiji bosanskog valije Hekim-oglu Gazi Ali-paše, samo što su ovdje količine veće. Ovdje je, naime, riječ o nabavci 300 grla goveda, 2. Abdullah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpakom jeziku, treće zdanje, Sarajevo, 1973. U defteru se, zatim, navodi da će se taj iznos namiriti iz džizje glavarine za 1152. Prema originalnom defteru o popisu i podjeli ostavine iza ubijenog Ali-bega Grošića,22 ovo ubistvo je moralo biti izvršeno znatno ranije. U njemu se, naime, jasno navodi da ga je sačinio kadija Musa 8. Možemo pretpostaviti da su popis i podjela ostavine izvr- šeni neposredno nakon njegova ubistva, jer se po starom islamskom običaju popisu i podjeli ostavine iza umrlog pristupalo što prije. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... On Allah Nedavno je ubijen hadži Ali-beg, sin Dur-Alije, sina Abdulmennanova, koji je bio nastanjen u Carevoj mahali, u Novoj tvrđavi, u gradu Banjoj Luci, postojbini gazija i mudžahida. Njegovi jedini nasljednici su: žene Meva- kadun, kći Mustafe, i Hatidža, kći Murteze, maloljetni sin Omer, punoljet- ne kćeri: Aiša, Ummi Kulsum, Merjem i Hatidža te maloljetna kći Emina. Nakon što su na ovaj časni šerijatski sud došli: staratelj dvoje maloljetnih, spomenute majke Meva-kadun i Hatidža i ostali nasljednici, zatražili su da se, po šerijatskim propisima, popiše i na javnoj dražbi na carskoj pijaci rasproda njegova ostavina te među nasljednicima podijele njima pripadajući dijelovi. U tom smislu sačinjen je sljedeći popis defter. Radi boljeg pregleda, svaku stavku sam u zagradi označio red- nim brojem i uz njega dao originalni tekst na osmanskom-turskom jeziku. Redove dokumenta sam dodatno označio brojevima od 1 do 64, a zbirnu vrijednost pozicija svakoga reda dao odvojeno, sa strane, kao što je crvenim slovima naznačeno u ori- ginalu. Popis je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu označenom sa A-Aktiva naveden je popis cjelokupne ostavine i potraživanja od drugih strana ukupno 371 pozicija , a u dijelu označenom sa B-Pasiva sa svim odbicima i dugovima prema drugim stranama ukupno 57 pozicija. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Ranije je na osno- vu bujuruldije njegove ekselencije Ali-paše, a uz jednoglasnu saglasnost ajana i stanovnika vilajeta, prema sačinjenom defteru nabavljena i razrezana zimnica. Ukupno 1-2 slovima : Samo stotinu četrdeset četiri hiljade akči............ Pečat: nečitljiv ANALIZA DOKUMENATA I - O hadži Ali-begu Grošiću i njegovim potomcima Iako se ni u jednom od ova tri dokumenta doslovno ne navodi Ali- begovo prezime Groš-oglu Grošić , njihovom analizom, utvrdio sam da se radi o Ali-begu Grošiću, čije je prezime navedeno jedino u spomenutoj muraseli kadije Muse. Iz trećeg dokumenta se vidi da je Ali-begov otac bio Dur-Ali, sin Abdulmennanov. Iz ovakve formulacije pouzdano se može Haso Popara30 zaključiti da je Dur-Ali primio islam i da se pod imenom Abdulmennan krije njegovo nemuslimansko porijeklo, što se u potpunosti uklapa u Lopašićeve navode. Osim toga, oba dokumenta je sačinio isti kadija Musa. Da je muhafiz Ali-beg iz prva dva dokumenta v. A-101 i A-108 identičan sa mutesellimom hadži Ali-begom, sinom Dur-Alije, sina Abdulmennana iz trećeg dokumenta v. A-4 , i Ali-begom Grošićem iz murasele kadije Muse, vidi se po tome što se u popisu njego- vih dugova26 navodi i dug od 677 groša 162. Moguće je da je ovakvih bujuruldija tokom 1737-1738. U popisu direktnih nasljednika iza Ali-bega Grošića navode se dvije žene: Meva-kadun, kći Mustafe, i Hatidža, kći Murteze, maloljetni sin Omer, četiri punoljetne kćeri: Aiša, Ummi Kulsum, Merjem i Hatidža, te maloljetna kći Emina. Sina Omera rodila mu je žena Meva-kadun, a svih pet kćeri žena Hatidža. Iz popisa se ne vidi da li su punoljetne mu kćeri bile udate. Ali-beg Grošić je imao i treću ženu čije se ime ne navodi. Ona je u vrijeme popisa i podjele njegove ostavine bila među umrlima. Sudeći po visini mehr-i muedžela od 20. Meva-kadun, koja je na ime mehr-i muedžela dobila 12. Iz pozicije pod br. Sudeći po Ahmedovoj tituli aga, možemo pretpostaviti da je po zanimanju bio vojno lice i zapovjednik nekog roda vojske, najvjerovat- nije u sastavu banjalučke utvrde. Njegovom maloljetnom djetetu jetimu , 25 Vidi: Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina - mjestopisne i poviestne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, 1890. A-4, u dijelu označenom kao B-Pasiva , red 54, pozicija br. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Iz jednog drugog dokumenta27 iz prve dekade mjeseca muharre- ma 1156. To je sve što sam, na osnovu ovih dokumenata, o precima i direktnim potomcima banjalučkog mutesellima i muhafiza Ali- bega Grošića mogao saznati. Na osnovu navedenog, prikaz njegovih predaka i direktnih potomaka izgledao bi kako slijedi: 27 Vidi dokumenat koji se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim brojem A-750. Haso Popara32 II- O hadži Ali-begovom djelokrugu djelovanja Iz uvodnog dijela ove radnje vidjeli smo da se vlast Ali-bega Grošića prostirala sve do Bišća. Iz dokumenata koja smo gore predstavili, vidi se da ta vlast nije proizlazila samo iz mutesellimske nego i iz muhafiske titule. Pored ove dvije službe, Ali-beg Grošić je, izgleda, sebi bio osigurao još dvije titule: dizdara banjalučke tvrđave i zapovjednika nad prvim džematom novih fari- sa. To se vidi iz pozicije br. Ne znam da li je ove dvije posljednje službe dizdara i age bio uzurpirao ili je na njih bio privremeno postavljen bujuruldijama bosanskog valije Hekim-oglu Ali-paše, dok za njih ne dobije berate iz Carigrada. Naime, za aginsku službu, makar mu ona pripadala i po nasljedstvu, morao je prethodno podnijeti molbu kapetanu, a ovaj uputiti preporuku valiji, koji je to sve proslijeđivao sultanu, odnosno Porti. Budući da je to bilo ratno vrijeme i da je komunikacija sa Carigradom bila otežana, može se pretpostaviti da je ove dvije službe vršio na osnovu bujuruldija bosanskog valije. Iz popisa njegovih dužnika i povje- rilaca vidi se da je Ali-beg Grošić imao tijesne veze sa svim slojevima vojnog, političkog, administrativnog, ekonomskog i vjerskog života. Budući da je popis nastao neposredno poslije Bitke pod Banjom Lukom iz 1737. U popisu se, kao Ali-begovi dužnici, navode: Ibrahim-aga, kapetan Gradiške,30 Ibrahim, aga džemata đonlija gönüllü i kapetan Banje Luke,31 Husejin, aga džemata đonlija32, Omer Fejzi-zade Fejzić , odabaša,33 Mustafa, odabaša,34 Murat- aga, stari dizdar,35 Daud, aga prvog džemata farisa, atik,36 Šaškin Ibrahim- baša,37 Abdullah, aga martoloza,38 dok se kao njegovi povjerioci navode: Husejin, odabaša,39 Derviš-beg, zapovjednik tobdžija40 i Ibrahim-aga, zapo- 30 Vidi poziciju br. III-Vrijednost ostavine iza umrlog hadži Ali-bega Opće je poznato da su položaji mutesellima, muhafiza, dizdara i vojnog zapovijednika age , a možda i još neki, na kojima se Ali-beg Grošić nalazio, ekonomski bili veoma unosni. Zato ne treba čuditi što je iza sebe ostavio ogromno bogatstvo, kako u nekretninama i gotovini tako i po dugu sa čvrstim temesuk obveznicama. U svome posjedu je imao, čak, i pet robinja i jednog roba. Prema popisu njegove ostavine, čisti ostatak za podjelu među nasljednicima, nakon odbijanja svih troškova i dugova, iznosio je 1. Iz nekoli- ko pozicija47 može se sa sigurnošću utvrditi da je tada 1 groš imao prometnu vrijednost od 240 akči i da se za 1 groš moglo kupiti trogodišnje bravče, a za 10 groša odraslo goveče. Ako se čisti ostatak za podjelu među nasljednicima pretvori u groše 1. Uzme li se u obzir činjenica da je to bilo vrijeme najcrnjih dana u povijesti Bosne, pritisnute svakojakim nedaćama: glađu, ratnim stradanjima, epidemijama kuge, sušama i poplavama, taj iznos se čini još većim. IV- Unutrašje prilike u Bosni u doba Ali-bega Grošića Slobodno se može reći da su u doba Ali-bega Grošića unutrašnje prili- ke u Bosni bile veoma teške. Pored ratnih stradanja na svim stranama48, opće 41 Vidi poziciju br. Deset godina kasnije, 14. Računa se da je za samo 10 godina na bojnom polju izginulo 20. Lašvanin navodi da je u svakom većem mjestu umiralo oko 300 osoba dnevno. U Sarajevu se svaki dan klanja po 800 dženaza. Ispred Begove džamije obje sofe i dvorište sve do šadrvana su pune mrtvaca. Živi ne mogu stići da pokopaju umrle. Vlada velika nestašica hrane. U Saračima nema žive duše... Ne obazirući se na ono što su nam, Božijom odredbom, zadnjih četiri-pet godina usjevi donosili samo sjeme, ove je godine upravo u vrijeme žetve navalio neprijatelj, pa je usjeve na Krajini posve uništio. A kako smo bili u ratu sve do zime, nije nam ni na um padalo da sredimo žito i ljetinu ni na drugim stranama, pa je i ona još na zemlji propala. Tako se ne može ni po kakvu cijenu naći hrane, pa je našom zemljom zavladala glad. Ako Vaša milost ne podari iz Rumelijskog ejaleta toliko hrane koliko bi za 6 mjeseci bilo potrebno, i to: za 10. Usljed velikih padavina, sve su vode i rijeke nadošle. Rijeka Drina zaplavila je kasabu Foču i šta god je bilo kuća, dućana i hanova oko nje, sve je srušila. Porušila je i odnijela ćuprije u navedenoj kasabi i u kasabi Goražde. Te godine napadao je veliki snijeg, a kada se istopio mnoga je mjesta raznio i u crno zavio. On samim svojim izgledom plijeni pažnju i izaziva div- vojska od 8. Iste godine, bosanska vojska se, pod zapovjedništvom Hekim-oglu Ali-paše, nadljudskim naporima branila od napada austrijske vojske i uspjela izvojevati pobjedu pod Banjom Lukom. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Iako sadrži preko 430 pozicija, pisanih tako sitno da sam se u njihovom iščitavanju morao služiti lupom, popis je urađen krajnje korektno i pregledno. U ovom popisu nije zanemarena ni najmanja sitnica, kao što je, npr. U pojedinim pozicijama količine su izražene u raznim mjerama za težinu i dužinu, a vrijednost u pojedinačnim cijenama, tako da je za izradu ovog popisa, pored poznavanja šerijatskog prava, bilo potrebno i solidno vladanje matematičkim operacijama: sabiranja, dijeljenja i mno- ženja. Ako je meni trebalo dva dana da pomoću digitrona prekontrolišem tačnost navedenih iznosa, mogu samo zamisliti koliko je kadiji Musi trebalo vremena da to sve popiše, na javnoj dražbi procijeni vrijednost, sve sabere i izračuna, a onda po složenim šerijatskim propisima pravedno podijeli među nasljednicima?! U prvom dijelu, koji sadrži ukupno 371 poziciju, prvo je dat popis svih nekretnina, pokretnina i potraživanja od drugih lica, te konstatovano da je njihova ukupna vrijednost 3. Potom su u 62 pozicije popisani svi troškovi, odbici i dugovi prema drugim licima, a zatim oduzeti od gore navedene vrijednosti cjelo- kupne ostavine, tako da je, na kraju, za podjelu među nasljednicima ostalo 1. Nasljednik Alikvotni dio Akči 1. A njima - četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima - osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. In the collection of Turkish documents which were donated two years ago to the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo, from the family Đumišić from Banja Luka, there are three documents related to Ali-bey Grošić. Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... In the first document defter which was written on 27. Both of these documents were handed to Ali-bey Grošić to carry out executions, since he was in that time on duty of com- mander of fortress muhafiz of Banja Luka. Since all this was happening within one year from the battle of Banja Luka in 1737, one could predict that Ali-bey Grošić was directly participated or involved in that battle. From this document it could be seen that Ali-bey Grošić, apart from being mutesellim and muhafiz of Banja Luka, was also a military comman- der dizdar and aga. In this document as his employee are mentioined: Ibrahim-aga, capetein of Gradiška, the second Ibrahim, commander aga of unit — detachment đonlija and capetein of Banja Luka, Husejin, aga of unit đonlija, Omer Fejzi-zade Fejzić , janitor in a large establishment odobaša , Mustafa, odobaša, Murat-aga, old dizdar, Daud, aga the first unit of faris, Šašakin Ibrahim-basha, Abdullah, aga martoloza, and as his people of the trust is mentioned: Husejin, odobaša, Derviš-bey, artilleryman, Ibrahim- aga, artilleryman, Husein odobaša. The fact that names such as Misirli mula Omer, Mahmud, representative of vezir or high official ćehaja , Mustafa, superintendent subaši , Ibrahim-aga and Osman-aga, was mentioned, show Haso Popara38 that his duty was also collection of poll tax and other duties from vezirs and defterdars. One could predict that all or mostly mentioned persons above in this work were directly involved in the battle of Banja Luka in 1737. Since all this record is similar to the inventary of one good well-stoc- ked ethnographic museum and that has many important names from the military, political, economical, religious and cultural life of Banja Luka and wider Bosnian region from 1738 to 1740, it could be interesting for histo- rians as well as etnographs. The documents are held in the Gazi Husrev-bey Library in Đumišić collection under the temporary number: A-108; A-101 and A-4. Faksimil dokumenta br A-4 Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu... Pri tome se uglavnom ukazivalo na različite vakufske nekretnine. U drugom planu, vrlo često ostajali su novčani vakufi, koji su produžavali i održavali život i funkcije mnogih zadužbina, bilo da su osigurani od utemeljitelja pojedinih zadužbina ili drugih lica koja su željela ojačati funkcije ili sam vakuf. Zavještanje gotovine posebno je važno za manje zadužbine čiji vakifi nisu mogli osigurati sredstva za neke funkcije za koje se vremenom ukazivala potreba ili pak podići objekte iz čijih prihoda bi se vakuf finansirao. Iscrpne podatke o vakufskim dobrima na području Tešnja u više navrata dao je Adem Handžić. Premda su ta istraživanja bila fokusirana na vakufe Gazi Husrev-bega, u njima je prezentirano i mnogo drugih dragocje- nih informacija o samom gradu ili širem podrčju. Navedeni radovi u: Adem Handžić, Studije o Bosni, historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, Istanbul 1994. Na osnovu novih izvornih pokazatelja moguće je preciznije defi- nirati vrijeme nastanka pojedinih islamskih kulturno-historijskih spomenika i time poboljšati ili pak riješiti neke dileme još uvijek prisutne u literaturi. Posebno je važno ukazati na sredstva u gotovini, njihov značaj u održavanju tih zadužbina, kao i na ukupni značaj u društvenom životu. Prvo, stimulirana je gradska pri- vreda i drugo, vrlo važno, osigurana su sredstva za podmirivanje značajnog dijela rashoda vakufa, odnosno njihovo neometano funkcioniranje. ZADUŽBINE NASTALE U 16. Džamija Selima I i njen vakuf U odnosu na mnoge gradove u Bosni, osmanska vlast u Tešnju uspo- stavljena je relativno kasno, tek prvih decenija 1512. Odmah poslije toga podignuta je i prva džamija, džamija sultana Selima I 1512-1520 koja se nalazila u samoj tvrđavi, i to njenom središ- njem dijelu. Kako je izvori, posebno u drugoj polovini 16. No, treba imati na umu da se u tvrđavama nije uvijek radilo o većim objektima građenim namjenski, nego često o adaptiranim objektima, čija veličina je ovisila o brojnom stanju posade, ali i kasnijoj namjeni. Drugo, to nisu nužno objekti od čvrstih materijala koji bi bili dugotrajni, čije postojanje bi se arheološki moglo lahko potvrditi, bez obzira što je riječ o carskoj džamiji. Navest ćemo primjer tvrđave Skradin, čija džamija je bila sagrađena od drveta. Međutim taj zahtjev nije realiziran sve do 1566. Predračun za zidove iznosio je ne baš visokih 15000 akči. Iako je bila donesena odluka i izdata naredba da se to finansira iz prihoda skele Šibenika i Skradina, dokumenti pokazuju da nije realizirana do 1566. I pretpostavka Đoke Mazalića ukazuje da je džamija, ukoliko je u kompleksu tvrđave postojala, morala je biti drvena. Tešanjski vakufi 43 izvorima dokumentirano, posada u prvim decenijama osmanske uprave nije bila brojna, najviše do četrdeset posadnika, to i spomenuta džamija vjero- vatno nije bila prostrana. Bez obzira na povremene sumnje, postoji sasvim dovoljno dokaza koji svjedoče njeno postojanje i funkcioniranje. Iz tog spomena već se vidi da joj je neophodna popravka krova. Njena prvobit- na funkcija bila je zadovoljiti potrebe posade i mjesnog stanovništva kojega, barem u prvim godinama, nije bilo mnogo. Tako da je i sa skromnijim gaba- ritima u potpunosti mogla udovoljiti vojnim i civilnim potrebama. Kao car- ska džamija ona nije nastala kao vakufska zadužbina, nego iz državnih sred- stava. Iz državnih sredstava finansirane su i njene službe tokom 16. U početku imam je primao plaću iz centralne državne blagajne, i to 5 akči dnevno godišnje 1800 , dok je kasnije i imam te džamije dobio timar kao i ostali posadnici u tvrđavi. Krajem toga stoljeća u drugoj polovini augusta 1597. Čini se izvjesni- jim da bi Hasan-efendija mogao biti imam Sultan-Selimove džamije. Druga pretpostavka od koje je ovisio broj i veličina sakralnih objekata jeste određen broj muslimana koji bi se koristili tim dobrima. Iako se već od samog početka osmanske uprave Tešanj razvijao kao pretežno muslimanski grad, broj muslimanskih domaćinstava u prvim decenijama osmanske vla- davine bio je veoma mali i nije dostizao četrdeset domova. Tešanj je tada imao 152 muslimanska i 7 nemuslimanskih domaćinstava. Važno je istaći da je većina tog stanovništva doseljena s područja Zenice. Dio potječe i iz drugih mjesta, kao, npr. U Tešanj su naseljavani i muslimani i nemuslimani. Dakle, do sredine 16. I pored toga, barem za osnovne potrebe, obavljanje pet dnevnih namaza, u prvoj polovini 16. Aladin Husić44 Kasniji izvori ukazuju da je, iako sultanska, i ova džamija stekla neka vakufska sredstva u gotovini. Ovakav vid vakufljenja u slučaju Sultan- Mehmedove džamije u Travniku na sudu je osporen i vakufljenje progla- šeno pravno neutemeljenim, te poništeno. Vakuf Sultan Selimove džamije u Tešnju iznosio je skromnih 3400 akči. Ime vakifa kao i namjena novca nisu poznati. Podaci o ovoj džamiji u kasnijem razdoblju još su rjeđi. Za sada doznajemo za još jednu ličnost koja je u 18. Ovaj podatak vrlo je interesantan i vrijedan iz još jednog razloga. On izrijekom potvrđuje mjesto džamije: ,,... Dakle, potvrđuje njen lokalitet, ali otvara i još neke druge mogućnosti. Budući da su mnoge službe, posebno one vojnog karaktera, bile nasljedne, a služba u Sultan-Selimovoj džamiji to jeste, tako ju je Mustafa naslijedio od svoga oca Jusuf efendije. Manja je vjerovatnoća da je mogao naslijediti položaj muderrisa jer je za dobijanje te pozicije ipak bilo nužno ispuniti znatno više pretpostavki. Do konkretnije potvrde nekim drugim izvorom to ostaje samo radna hipoteza koju treba čvršće argumen- tirati. Mesdžid i vakuf Sufi Oruča Prvi objekat nastao privatnom inicijativom kao zadužbina u Tešnju predstavlja jedan mesdžid podignut između 1530. Izvori ga, međutim, spominju veoma kasno, tek 1604. To je dalo povoda nekim novim interpretacijama i spekulacijama o vremenu podizanja ovoga mesdžida i životu njegovog osnivača. Naime, izvori iz 1540. Čifluk, čija oporeziva suma iznosi 350 akči, do 1540. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 49-50. Tešanjski vakufi 45 oporezivost iznosila svega 140 akči. Iz kasnijih izvora vidi se da su tom čifluku pripadale Gornje Ularice, Sivša, Gojakovac i Prusika? O spomenutom nema više podataka koji bi upotpunili njegov životopis i dali odgovor na pitanje ko je on bio. Zanimljivo je da ovaj mesdžid izvori ne dokumentiraju do kraja 16. Iz tog izvora vidimo da se oko mesdžida formirala nova mahala nazvana po spomenutom mesdžidu,... Do tada se ne zna ništa ni o službenicima ove zadužbine. Službu imama u spomenutom mesdžidu obavljao je Hasan, sin Mustafin, a mujezin Muhjidin, sin Nesuha. Obje ove službe, imamska i mujezinska, finansira- ne su iz vakufskih sredstava samog mesdžida. Osim podatka, da glavnica vakufa iznosi 20000 akči, drugih pojedinosti nema. Finansiranje je vršeno iz prihoda ostvarenih davanjem glavnice pod murabehu, koji se kretao oko 10-11%. Uobičajeni navodi o sumi koja pripada imamu i mujezinu, u ovom slučaju su izostali, kao i to da li su iz tih sredstava finansirane još neke služ- be mesdžida. Ništa manje nije zagonetna ni njegova kasnija sudbina, jer ga dostupni i poznati izvori posljednji put registriraju samo još 1640. Vjerovatno je stradao u napadu Eugena Savojskog, krajem 17. U narednim decenijama glavnica ovog vakufa porasla je za više od 50%, i do 1640. U svakom slučaju govori da je, bez obzira na način tog povećanja, vakuf bio stabilan i da je dobro poslovao. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 49-50. Džamija i vakuf Ferhad-bega Najzaslužnije ime za razvitak samoga Tešnja bez sumnje je Ferhad- beg, ličnost poznata prvenstveno po izgradnji džamije. Džamija je, međutim, tek jedan u nizu značajnih objekata što ih je podigao ovaj vakif. Uglavnom je bio poznat kao posjednik većeg broja čifluka u Bosanskom sandžaku. Službu je započeo kao timarnik sa 6754 akče 1516. Ona je i dalje bila u usponu jer mu je omogućila da u Tešnju ostavi vakuf koji ga svrstava u najzaslužnije pojedince za urbani razvitak grada. Može se reći da je zahvaljujući njemu i zadužbinama koje je podigao Tešanj ispunio uvjete za stjecanje statusa kasabe. Pronalazak vakufname u jednoj medžmui, značajno je obogatio saznanja o porijeklu Ferhad-bega i njegovim zadužbinama. Važno je da je spomenuti kadija u prijepis vakufname unio i zabilješ- ku: ,,Ovaj prijepis prenesen je iz originala bez ikakvih dodavanja i ispuštanja. Bilo bi vrlo značajno da je spomenuti kadija naveo izvor iz kojega je prepisao spomenutu vakufnamu. Očito je postojao prijepis jer se u nekim izvorima 18. Gazi Ferhad-begov vakuf sastojao se od nekretnina, objekata i zemlji- šta te gotovine koju je dotični ostavio. Od objekata uvakufio je: džamiju, mekteb, han kuća za putnike , mlinove s dva žrvnja, 32 dućana, dva vrta, 18 TD, 56, 157, 201. Od zemljišta uvakufio je jednu parcelu u selu Tugavići, a drugu pored hana na Usori, zatim čifluk u Jablanici i Čagljevićima kod Maglaja, između sela Ripna-Trepča-Kosovo , i osim toga 30. Tada je očigledno pretrpio veliku devastaciju od koje se nije mogao oporaviti. Glavnica vakufa značajno je umanjena, ali više nema ni prihoda od dućana, koji su tokom okupacije stradali. Kretanje sredstava Ferhad-begova vakufa Glavnicu vakufa činilo je 30000 dirhema akči koje su unajmljiva- njem mogle donijeti najmanje 3000 akči godišnjeg prihoda. Od zakupa dućana ostvarivan je prihod od novih 1920, i zakup zemljišta 1081 akču. Ovih nekoliko stavki, već po samom osnivanju, vakufu je moglo donijeti prihod od 6000 akči i podmiriti dobar dio rashoda vakufa. Ovome treba pridodati i prihode iz Čagljevića i Jablanice čiji porez je iznosio 996 akči. Kada se sagledaju ukupni rashodi 10080 proistječe da su se oni uklapali u doku- mentirane prihode. Ostalo je, međutim, još rashoda, izdržavanje karavan- saraja, prostirke i osvjetljenja. Glavnica vakufa početkom 17. Nije jasno kako je došlo do ovog ipak visokog porasta, uspješnim poslovanjem ili uvakufljavanjem gotovog novca drugih lica u korist ovoga vakufa. Ako je glavnica davana pod interes murâbeha , to znači da je mogla donijeti priliv 5600 akči, zakup dućana 3800, zatim čifluci i zakup zemljišta oko 3500, što je činilo godišnji prihod vakufa od oko 13000 akči. Većina tih sredstava išla je na rashode. Dakle, uve- ćana je za više od dva puta. Prihode vakufa činili su: dobit od glavnice 18131 14% , zakupa dućana 3660, zakup zemljišta 1081. Vakuf je ostvarivao ukupan prihod od 22872 akče. Pridodat uz glavnicu znači da je godišnja 22 ,,... Aladin Husić48 vakufska bruto-gotovina iznosila 150. Odnos sredstava pokazuje mnoge zanimljivosti. Službe vezane uz samu džamiju i vakuf imam, hatib, muallim, mujezin, mutevelija, pobirač vakufskih prihoda, kontrolor , vakuf su stajale 13380 akči. Iz ostalih troškova koji, istina, nisu tako značajni 2232 akče vidi se da su ta sredstva ulagana na održavanje vakufa, popravak mekteba 114, prostirku džamije 90, svijeće mukavve 196, popravak dža- mijskog krova 300, hanski potok 10, popravak harema 29, administriranje 460, eksere 33, druge metalne proizvode 400. Navedenim rashodima treba pridodati i obaveze koje su sa vakufskog zemljišta po osnovu timarskog siste- ma pripadale spahiji 200 i porez državi 400 akči. I pored spomenutih ulaganja vakuf je ostvario višak prihoda od 7260 akči. Kasniji uvid u sredstva vakufa govori da je on u 18. Iz kontrole vakufa izvršene sredinom tog stoljeća vidi se da je glavnica vakufa u odnosu na nešto više od jednog stoljeća umanjena za više od tri puta. Iznosila je sada već skoro skromnih 36840 akči. Razloga za tako što je više. Prije svega, upad Eugena Savojskog, koji je ostavio teške posljedice u cijelom ejaletu pa i na sam Tešanj. I nekretnine ovoga vakufa su u značajnoj mjeri devastirane. Svi dućani su stradali i nisu više donosili prihode vakufu. Ne spominju se više ni 2 karavan-saraja, jedan u samom gradu i jedan kod rijeke Usore. Osim toga i drugi ratovi u prvoj polovini 18. Svemu treba pridodati i malo više nemara u odnosu na vakufsku imovinu usljed čega su češći zahtjevi za kontrolom vakufa. Za vakufnamu se izričito kaže: ,,Ovaj vakuf ima ovjeren Carski defter. Međutim vakufnama je prilikom opsjedanja tešanjske tvrđave, usljed jake vatre iz topova izgorjela i zbog toga je nestala. Sumu od 2000 akči namijenjenu za osvjetljenje džamije uvakufila je Fatima, kći Ibrahimova. Dobit na novac donosila je 4535 akči prihoda, dok su najveći prihodi vakufa u to vrijeme ostvarivani od vakufskih dobara u selima Čagljevići i Jablanica, 12821 akča. Prema tome, vakufski prihodi iznosili su 17. Dakle, na službe u funkciji ibadeta i obreda, trošeno je imam 10, hatib 4, mujezin 5, sallahan 2, muarrif 3, muallim 2 dnevno 9360 akči, administriranje mutevelija, nad- glednik, pobirač vakufskih prihoda 2520, lice zaduženo za prostirku 360 i 25 AP, TS, 224, NUBiH, RS 832, 87. Tešanjski vakufi 49 osvjetljenje 180 akči. Suma u iznosu od 3000 akči izdvojena je i ovaj put za različite popravke. Funkcije Ferhad-begove džamije Pored osnovne namjene i aktivnosti, dakle obavljanja molitvi, vakif je funciju vakufa postavio na znatno široj osnovi. Ustanovio je brojne službe, koje su omogućavale efikasno funkcioniranje i ostvarivanje šire društvene uloge. Pored imamske i hatibske, tu su još muallimska, mujezinska, zatim služba mutevelije i pobirača vakufskih prihoda. Vakufnamom je ustanov- ljeno još mnoštvo drugih aktivnosti pobožnog karaktera: učenje sure Jasin, poslije sabah-namaza, ašereta poslije podne-namaza, sure Amme poslije ikin- dije, sure Mulk poslije jacijskog namaza. Vakif je predvidio nadoknadu i za onoga ko brine o podjeli novca nakon obavljenih ibadeta djelitelju , zatim nadzorniku. Na osnovu dokumentiranih aktivnosti do kraja 16. Prvo, imamsku i hatibsku službu obavljalo je jedno lice, jedno lice učilo je Tebareke i Amme, ukinuto je učenje ašereta poslije podne-namaza odnosno njegovo finansiranje , ukinuta je naknada djelitelju, pobiraču vakufskih prihoda. Dakle, sa prvobitno 12 vakufnamom ustanovljenih, početkom 17. Neke od njih su vjerovatno i dalje obavljane ali bez nadoknade, što je razlog da se dalje ne spominju. Budući da je iznos vakufskih sredstava bio veći nego u vrijeme uvakufljenja, nije jasno zašto je došlo do reduciranja. Vjerovatno je to bilo uvjetovano prihodima koje je vakuf ostvarivao, od zakupa dućana i zemljišta. Reduciranje nadoknada za navedene službe značajno je umanjilo izravne rashode džamije, sa 28 na 18 akči dnevno ili na godišnjem nivou sa 10080 na 6480 akči. To znači da su rashodi umanjeni za oko 36%. Očigledno su te funkcije preuzeli imam i hatib ili je ono bilo dobrovoljno. Osim već ustaljenih, imama, hatiba, mujezina, muallima te admini- stratora vakufa, mutevelije, nadglednika, pobirača vakufskih prihoda, sredi- nom 18. Imami i hatibi Ferhad-begove džamije Vakufnamom je izričito određeno da džamija ima službu imama i hatiba i u tu svrhu vakif je odredio imamu 5 a hatibu 4 dirhema. Međutim drugi izvori 16. To barem privremeno znači objedinjavanje te dvije službe. Izvor s počet- ka 17. Dakle, jedno lice je obavljao predvođenje svih namaza, dnevnih, sedmičnih džume i godišnjih bajrama. Hatib je dnevno dobijao 6 akči godišnje 2160 akči , dok je stavka za imama iznosila 12 godišnje 4320 akči. To znači da je u tom pogledu imam bio u znatno boljoj poziciji od hatiba, što je pomalo neočeki- vano. Ovo povećanje vjerovatno je rezultat dobrog poslovanja vakufa, koje je evidentno u 17. Vakif je takvu mogućnost ugradio u tekst vakufname. Tako je imam u 18. Zanimljivo je da je plaća hatiba ipak mala. Ako se upo- redi sa drugim službama, onda je potpuno neočekivano da hatib ima plaću manju od mujezina za jednu akču godišnje 360 akči , ili pak da je plaća hatiba samo za jednu akču veća od plaće muarrifa. To bi se moglo pravdati vjerovatno dodatnim angažmanom u medresi ili u nekoj drugoj službi. Izvori vrlo rijetko spominju imena imama, ali se ipak može ukazati na nekoliko pojedinaca koji su u veoma širokom vremenskom okviru službo- vali u Ferhad-begovoj džamiji. Mula Mustafa prvi je imam Ferhad-begove džamije po njenom podizanju. Budući da se kao imam i hatib spominje i 1565. Ta odredba glasi: ,,... Vakif je uvjetovao spomenutom hatibu, nje- govoj djeci i djeci njegove djece... Tešanjski vakufi 51 Početkom 17. Nije, međutim, navedeno ko u kojoj džamiji obavlja hatibsku dužnost. Kao hatibi navode se: Mehmed-čelebija, Omer-efendija, Omer-hodža, Jusuf -hodža, Džafer- hodža, i Ebu Bekir-čelebija. Među spomenutima je i hatib Ferhad-begove džamije. Sljedeći poznati podatak potječe iz 1765. Mutevelije Ferhad-begova vakufa Moguće je ukazati na neka imena mutevelija, najodgovornijih služ- benika vakufa. Prvi mutevellija Gazi Ferhad-begovog vakufa 1559. Kasniji podaci su rijetki i tek 1775. Osman, sin Fejzullahov, vršio je dužnost mutevelije Gazi Ferhad-brgovog vakufa džamije. Jednu parcelu vakufa 1765. Dotični su dva puta gubili spor na sudu. Najzad su nastojali da visoke troškove mubašira prebace na teret vakufa, što im zala- ganjem mutevelije nije pošlo za rukom. Naime, jedan od mutevelija 1786. Njihov otac uživao je dućane, koje prije smrti nije uspio obnoviti. Iako takvi motivi mutevelije nisu detaljno objašnjeni, čini se da su ipak išli na štetu vakufa. VAKUFI NASTALI U 17. To govori da se Tešanj razvijao intenzivnije nego što je to slučaj u 16. Ono što se nameće kao prvi dojam i novina jeste pojava velikog broja novčanih vaku- fa. Pored već ranije spomenutih objekata i njihovih vakufa u prvoj polovini 17. Iz toga pregleda nije sasvim jasno ko je i u koje svrhe tačno uvakufio, osim što je naglašeno da je riječ o džamijskim vakufima. U to vrijeme Tešanj je imao četiri džamije: Sultan-Selimovu, Ferhad-begovu, Hadži Omerovu i Hadži Nesuhovu te 2 mesdžida: Sufi Oruča i Hajdar-hana. Ostaje nejasno zašto ostale džamije nisu navedene ili ih izvor ne dokumentira, što ne treba isključiti. Po iznosu visine novčanih vakufa tih 6 hatiba, mogli bi službovati u sljedećih 6 džamija: Ferhad-begovoj, Omer-begovoj, Kadije Ali- efendi- je, Ali-begovoj, Kadije Alaudin-efendije i Nesuhovoj. Pored toga što su neki od vakifa svoja novčana sredstva uvakufili i za objekte sagrađene u 16. Iz tog pregleda proistjecalo bi da su u prvoj polovini 17. Sudeći po iznosu glavnice vakufa od 92000 akči proistječe da je džamija hadži Omera, poslije Ferhad-begove bila naj- značajnija. Najveći sljedeći iznos za džamije predstavljao je hadži Nesuhov vakuf od 44000 akči, kao i Ali-begov od 43000. Ovaj Ali-beg osnivač je i medrese u Tešnju, za koju znamo da je postojala 1637. Treba istaći da je novčani iznos od 52000 akči što ga je uvakufio Mustafa, sin Šabanov, u korist mekteba, bio najveća uvakufljena 33 O. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 52. Tešanjski vakufi 53 suma u tu svrhu. Osim toga, poslije iznosa glavnice Ferhad-begovog i vakufa hadži Omerove džamije, po ekonomskoj snazi, predstavljao je treći vakuf u Tešnju. Njemu treba pridodati također iznos što ga je uvakufio hadži Hasan, također za obrazovanje. Ostali vakufi za mektebe znatno su manji, hadži Ali- efendije i hadži Šabana po 12000 te hadži Sulejmana 10000. Ostatak vakufa su sitni vakufi. Međutim, treba naglasiti da se među vakifima pojavljuju i četiri žene o čemu će u nastavku biti posebno riječi. Tako je već prije polo- vine 17. To govori da je Tešanj bio razvijeno mjesto i grad bogatih pojedinaca. Struktura novčanih vakufa sredinom 17. Ovisno od interesovanja, pod jednakim uvjetima davana je muškarcima i ženama, muslimanima i nemuslimanima, trgovcima, zanatli- jama, poljoprivrednicima. Značaj ove sume moguće je realnije sagledati tek u komparaciji sa nekim drugim iznosima. Naturalne i novčane obaveze 21 vakufskog sela u okolici Tešnja prosječne veličine 31 domaćinstva, po osno- vu poljoprivrede iznosile su 57467 akči. To znači da bi se iznos vakufskih sredstava u gotovini mogao kretati približno u vrijednosti ukupnog bruto- proizvoda tih sela. Prema odredbama koje su vakifi ostavljali, dobit se nije mogla kretati ispod 10%. Iz proračuna se, međutim, vidi da je ponekad dostizala i 15%. To znači da su spomenuti vakufi sredinom 17. Dakle, najmanje koliko su iznosile novčane i naturalne obaveze stanovništva 21 vakufskog sela u okolici Tešnja početkom stoljeća. Dobitak je uglavnom pokrivao troškove raznih službi, bilo da je riječ o službama neposredno uz džamije, dakle iba- dete ili na službenike koji brinu o vakufima mutevelije, nadzornike i sl. Kada se uvakufljena novčana suma sagleda u cjelini, odnosno po namjeni, dobijemo sredstava raspoređena na sljedeći način: najviše gotovine uvakufljeno je za džamije i mesdžide, što u predviđanju mnogih vakifa podra- zumijeva i održavanje, popravke, prostirku i svjetlo. Takvih vakufa bilo je deset. Suma uvakufljena u tu svrhu iznosila je 419835 akči, ili 68% ukupne sume novčanih vakufa u Tešnju. Mnogo je manji interes uvakufljavanja vla- dao za mektebe, 170068 akči ili 28%. Treba imati na umu da su i troškovi Aladin Husić54 mekteba znatno manji u odnosu na džamije, koje su imale i po tri-četiri služ- be, a nekad se taj broj kretao i do 7. Najveća stavka za mektebe predstavljala je plaća za muallima, ali su i objekti biči lakši za održavanje. Skoro simbolična suma, u odnosu na prethodne odnosila se na razne druge svrhe, održavanje infrastrukture, puteva, česmi, hana, džamije i rasvje- te, 24920 ili 4%. Pri sagledavanju ove strukture ne treba zaboraviti da su uz pojedine džamije djelovali mektebi te je dio sredstava iz cjeline velikih vaku- fa izdvajan za obrazovanje, kao i za održavanje i popravke. Ova struktura načinjena je na osnovu namjene definirane od strane vakifa. Kako se ista ne spominje u 16. Zanimljivo je da je A. Handžić uopće ne spominje, dok drugi autori tek ukazuju na njeno postojanje. Iz visine vakufa, proistječe da je po značaju to bila druga džamija u Tešnju. Naime, njen vakuf, doduše gotovinski, nadilazio je sve druge 92000 akče što znači da nije mnogo zaostajao ni za iznosom glavnice Ferhad-begovog vakufa. To govori da je obim njenih aktivnosti bio sadrža- jan, iz čega je proistjecala potreba i većih sredstava, koja su ili hadži Omer ili drugi dobrotvori namjenili za njeno funkcioniranje. Kako kasniji izvori ne spominju ovu džamiju niti njen vakuf, značilo bi da ona nije preživjela napad Eugena Savojskog. Teško da tako značajan vakuf ne bi bio spomenut u 18. Vjerovatno da je kasnije na njenom mjestu sagrađena neka druga džamija. Nesuhova ili Kapa džamija Osim konstatacije da je postojala, u literaturi se ne ukazuje na druge podatke, posebno ne na vrijeme nastanka. Dakle, nastala je u prvoj polovini 17. Premda je spominju vrlo rijetko, i tih nekoliko podataka dragocjeni su za obogaćivanje spoznaja o 35 A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 42, M. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 75. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 40, A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 42, M. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 73-74. Tešanjski vakufi 55 njoj. Vakufska gotovina iznosila je 44000 akči. Porušio je Savojski, a kasnije je ipak obnovljena. Ali-efendija, sin Šabanov, u njoj je 1743. Posebno je zanimljivo da ga nema spomenutoga prilikom kontrole vakufa sredinom 18. Ona se spominje još jedanput znatno kasnije 1773. Ponekad se neosnovano poistovjećuje sa Nesuhovom džamijom. Osim što se vidi da je osnivač Hasan-efendije bio imam i pročelnik nekog od derviških redova, o džamiji kao i osnivaču ne zna se ništa drugo. Vakuf džamije Ishak-bega, sina Ali-begova Postojeća literatura uopće ne spominje ovu džamiju. Iz raspoloživog se vidi da je nastala u drugoj polovini 17. Ona je imala i svoj vakuf čija glavnica je prvobitno iznosila 33600 akči, uvakufljena od strane osnivača džamije. Za istu je i drugi dobrotvor, Husejn Birlo uvakufio dodatnih 2400 akči, namjenivši da se iz tih sredstava finansiraju potrebe osvjetljenja džami- je. Time je ukupna novčana suma vakufa iznosila 36000 akči. Novac su koristili uglavnom posadnici tešanjske tvrđave, i to azapi konjanici Mustafa-aga, 38 H. Čar-Drnda, Sidžil tešanjskog kadiluka 1740-1752, Sarajevo, 2005. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 41, M. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 75. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 40, A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 42. Aladin Husić56 Uvejs-ćehaja, Husein-beg i ostali. Iz tih sredstava finansirane su sljedeće služ- be džamije: imam dnevno 3 akče, hatib 3, mujezin 3. Svaki od njih je, dakle, za službu dobijao po 1080 akči. Zanimljivo je da su dnevnice za svu trojicu identične. Ne iznenađuje za imama i hatiba, ali je ovdje vakif u isti rang sta- vio i mujezina, što je ipak pomalo neobično. Iz činjenice da je imala imama i hatiba, te mujezina, vidi se da je riječ o značajnijoj džamiji. Vjerovatno je nastala na mjestu neke od prethodnih džamija ili mesdžida koji nisu oču- vani. Za rukovođenje vakufom, mutevelija hadži Hasan-efendije također je imao naknadu od jedne akče dnevno, dakle godišnje 360 akči. Iz rashoda se vidi da je uz džamiju postojao i mekteb za čijeg muallima je vakif odredio dnevno 4 akče ili 1440 godišnje. Vakuf umrlog Mehmed-efendije za sahat-kulu Nije preciznije poznato kada je ustanovljen ovaj vakuf. Iako veoma oskudni, i još uvijek nedovoljno precizni, nekoliko podataka dovoljno je za pomjeranje vremena nastanka u 17. Za vakufnamu ovoga vakufa se izričito kaže da je nestala za vrijeme okupacije. Prema tome, i vrijeme podizanja sahat-kule treba tražiti u 17. Iz titule se razaznaje da je vakif bio jedan od imama u Tešnju. Glavnica zavještanog vakufa iznosila je 24. I sam mutevelija bio je korisnik ovih sred- stava, odnosno on je cjelokupan vakuf koristio pod murabehu prirast. Kao garanciju za navedena sredstva mutevelija je založio svoju bašču. Iz iznosa godišnjeg prirasta 3600 akči proistječe da je novac davan uz prirast od 15%. Ovaj vakuf zanimljiv je iz još jednog razloga. Bio je namijenjen za održavanje sahat-kule u Tešnju. Iz prirasta vakufa finansirano je stručno lice za održavanje i opravku sahata na kuli. Dnevna plaća, u odnosu na druge službe, posebno imamsku ili hatibsku, bila je visoka, i iznosila je 10 akči. Kreševljaković, Izabrana djela, II, Sarajevo, 1991. Tešanjski vakufi 57 Dakle, inkasirao je 3600 akči godišnje. VAKUFI NASTALI U 18. Na osnovu vakufske dokumentacije ,,iz 18. Iz kasnijih podataka moguće je doći do nešto preciznijih datacija. Naime, taj mesdžid nastao je početkom 18. Tada se izričito spominje kao džamija, ali bez imena. Takva praksa je već poznata i u nekim drugim slučajevima. Mala je vjerovatnoća da su u toj fazi razvitka Tešnja u jednoj mahali postojala dva sakralna objekta, dakle i mesdžid i džamija, i to sa istim imenima osnivača. Vakif za džamiju ostavlja novčani vakuf u iznosu od 250 groša? Jedan od tih uglednika je hadži Hasan-efendija sin Husein-efendije. To je, vjerovatno, imam koji se i 1741. To bi značilo da je bio imam neprekidno više od deset godina. Osim njega prisutni su još imam i hatib hadži Salih-efendije, sin hadži Mustafe i Ibrahim Behlilović. Iz imo- 46 AP, TS, 224-225, NUBiH, 832. Kao svjedok pojavljuje se muderris Mustafa- efendija. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39-40. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 53, 130. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 53. Aladin Husić58 vine izdvojeno je 250 esedi groša, da ih mutevelija preuzme i daje u zakup uz prirast od 11,5%, uz siguran zalog i čvrste jemce. Samo uz ta dva uvjeta dopušteno je novac davati na korištenje. Iz prirasta tih sredstava definirano je plaćanje imama džamije za obavljanje 5 vakata i džume, dakle imamet i hitabet dnevno po 6 čuruk akči godišnje 2160. Ostalim službenicima, mujezinu 3 godišnje 1080 , licu koje brine o prostirci 1 360 i muteveliji 3 1080 čuruk akče. Ukupan rashod za službenike vakufa iznosio je 4680 akči. Ostatak prihoda, nakon podjele plaća definiran je u druge svrhe, osvjet- ljenje, popravku i prostirku. Višak novca određen je u dobrotvorne svrhe. Upravljanje vakufom vakif je povjerio bližim srodnicima. Za mute- veliju odredio je svoga bratića Osmana, sina hadži Hasana, a nadzor nad vakufom i njegovim funkcioniranjem vršile su vakifove odrasle kćeri Sakina i Emina. Uz Ferhad-begov bio je to najznačajniji vakuf u Tešnju u 18. U trenutku kontrole 24000 bilo je na posudbi kod posadnika tvrđave u Tešnju, i to Ahmed-age, dakle zapovjednika tvrđave, njegovog pomoćnika Ibrahima, Alije bajraktara i ostalih azapa konjanika. Godišnji prirast koji je donosio vakuf iznosio je 9000 akči dakle davan je pod 15%. Rashodi su plaća imama i hatiba 6 akči dnevno 2160 , mujezina 3 1080 , lica koje brine o prostirci 1 360 , mutevelija 3 1080. Ostatak prihoda od 4320, prema volji vakifa, utrošen je za prostirku, osvjetljenje, popravke i uređenje džamije. Te su stavke, dakle, iznosile koliko i rashodi za finansiranje pojedinih službi vakufa. I to je uz hatiba Ferhad-begove džamije u to vrijeme jedini potpisnik iz reda hatiba. I to dovoljno govori o njenom statusu. Spomenuti Ahmed hatibsku dužnost obavljao je najmanje do 1780. Defterdarova džamija Historijska literatura još uvijek nema iskristaliziran stav o ovoj dža- miji. Ona se ne baš dovoljno uvjerljivo i argumentirano spominje kao ,,dža- mija Mustafa-paše, nastala prije 1640. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39. Tešanjski vakufi 59 vezao se za atribute njenog obnovitelja Abdullah-paše Defterdarije-Sarajlije, bosanskog valije 1780-1785. Izvori daju dovoljno razloga usljed kojih u spomenutim postavkama ipak treba nešto korigirati. Budući da je izvori iz 17. U izvo- rima u koje je ostvaren uvid ona se spominje samo jedanput, i to 1757. Budući da je spomenuta džamija imala sredstva samo jednog vakifa, moglo bi se pretpostaviti da je riječ o ne tako davno podignutoj džamiji. Iako još uvijek bez dovoljno jake argumentacije, posebno izostankom izvorne potvrde, mogla bi se postaviti hipoteza da je spomenutu džamiju podigao Ahmed, bivši kadija Tešnja. Ta se pretpostavka zasniva na činjenici da se navedeni kao kadija Tešnja spomi- nje 1740-42. Iz zavještanih sredstava potpuno je jasno da je riječ o osobi koja je pripadala višem sloju društva. Po pretpostavci, to bi mogla biti kći bivšeg kadije, koja je željela osigurati funkcioniranje zadužbine njenoga oca. U svakom slučaju, nije zanemariva povezanost Defterdarove džamije sa poro- dicom Defterdarevića, čiji dio je i spomenuti kadija. Sredstva su bila namijenjena uglavnom za izdržavanje spomenute džamije iz dobiti koja je ostvarivana iz navedenih sredstava. Godišnja dobit iznosila je 4320 akči, što znači da je novac davan uz prirast od 15%. Ukupna novčana masa time bi dostigla 33120 akči. Iz tog prirasta, kako je vakufnamom bilo definirano, finansirane su službe imama 5 akči dnevno godišnje 1800 , hatiba 3,5 1260 , mujezina 2,5 900. Godišnji troškovi službi su, dakle, iznosili 3960 akči, dok je ostatak od 360 akči, prema odredbi vakufname, trošen na osvjetljenje džamije. Sredstva ovakog vakufa na korištenje uzeo je poduzetnik Husein Karahodža. Nije poznato ime mutevelije ovoga vakufa. Očigledno da se radilo o značajnijoj džamiji, budući da je imala službu imama i hatiba. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 20, 23, 33. Aladin Husić60 su vakufa u gotovini sredinom 18. Guvanjska Harman ili Sejjid-Sulejmanova džamija Uglavnom je poznatija po imenu svoga obnovitelja, Sejjida-Sulejmana, koji ju je obnovio 1863. Čak se pretpostavlja da bi mogla biti iden- tična sa džamijom spahije Mehmeda iz 1660-61 ili, možda, džamijom šejha Hasan-efendije, koja se spominje samo 1773. Prema usmenoj tradiciji jedna je od naj- starijih u Tešnju. Najranija vijest o džamiji u mahali Harman Guvnu potječe iz 1753. ŽENE VAKIFI U TEŠNJU Prvi podaci o ženama vakifima datiraju iz 1640. Među dobrotvorima pojavljuju se: Selima, Hasna-hatun, Emina, Habiba-hatun i Kademšah. Iako je riječ o iznosima do visine jednoga osrednjega mehra, neophodno ih je posebno istaći. Među spomenutima, najveći iznos zavje- štala je Emina 4800 akči dok je najniži od 2000 uvakufila Kademšah. Ostale su imale identične sume od 2400 akči. Zanimljivo je da je svaka od spo- menutih svoja sredstva uvakufila u obrazovanje, za mektebe. Ovdje ćemo posebno izdvojiti i naglasiti već spomenuti vakuf Fatime, kćeri Ahmedove. Ovaj vakuf se prvi puta spominje 1756. Ona je za Za Defterdarovu džamiju ona je uvakufila 28800 akči. Iz prihoda ovoga vakufa finansirani su osnovni rashodi spomenute džamije, imam, hatib, mujezin i osvjetljenje džamije. Dobit je u potpunosti mogla podmiriti rashode džamije. Umi Kulsum, kći Velije, zavještala je džamiji u Lepenici 5000 akči. Godišnji prirast bio je 750 akči, dakle murabeha je iznosila 15%, iako 56 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39-40. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 43-44. Tešanjski vakufi 61 se uvijek naglašava ,,po najnižoj stopi od 11,5%. Iako su i u Lepenici postojale odvojene službe, imama i hatiba, imam je dobijao tek nešto više od jedne akču dnevno godišnje 400 , dok je hatib nije dobijao čak ni punu akču godišnje 350. Ovo je bio novoustanovljeni vakuf jer 1756. Ta sredstva prema njenoj želji bila su namijenje- na za osvjetljenje džamije. Sredstva tog vakufa na korištenje uzeo je odobaša Semiz Ahmed. MUSALLA Nedostatak izvora ne dopušta definiranje užeg vremenskog okvira koji bi se mogao postaviti kao vrijeme ustanovljenja musalle namazgah u Tešnju. Otuda je u literaturi do sada 1537. Nema je ni u rashodima vakufa. Moglo ju je i neko drugo lice uvakufiti, i pridodati spomenutom vakufu. Budući da je prvi put izvori registriraju tek 1604. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 45-46. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 85. Sakralni kapaciteti do 1565. Naime, do sredine 16. Ako k tomu dodamo još i da u tim domaćinstvima ima 27 nemusliman- skih, onda se ponuđeno teško može prihvatiti kao vrijeme uspostavljanja. Situacija nije bolja ni u okolici Tešnja. Kako je već 1559. Ferhad-begova džamija sa džamijom u tvrđavi, te još jednim mesdžidom, mogla je još uvijek zadovoljiti potrebe grada, čak i uže okolice. Posebno što je Tešanj još 1565. Kako se Tešanj krajem 16. Posebno što je već i u okolici Tešnja, posebno užoj, veći- nom muslimansko stanovništvo. Zato bi, s obzirom na navedene okolnosti, vrijeme ustanovljenja trebalo tražiti na samom kraju 16. Naime, ne spominje se u vakufnami 1559. MEKTEBI Pretpostavka da su u Tešnju mektebi postojali uz džamiju Selimiju tvrđavsku , mesdžid Sufi Oruča, kao i uz sve kasnije podignute džamije, bilo u okviru samih džamija a kasnije separatno, kao zasebni objekti, treba doživjeti stanovitu korekciju. Tvrđavska džamija što zbog svoga položaja što namjene teško da je mogla imati mekteb, niti po njenom osnivanju niti kasnije. Uz mesdžid Sufi Oruča već je moguće da je funkcionirao neki oblik obrazovanja, kao što je to uspostavljeno i uz Ferhad-begovu džamiju. Prema tome nije riječ o medresi i o mektebu. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 91. Da je riječ o dvije ustanove morala bi se pojaviti dva lica, i druga indikacija visina plaće pred- viđena za učitelja, dva dirhema. Muderrisi bi morali biti bolje nagrađeni, barem u visini 4 dirhema. Dalje, specifikacija rashoda 1604. To znači da još uvijek funkcionira samo jedna ustanova, i to mekteb. Koliko je doista bilo mekteba teško je je decidirano reći. Jedini koji je spominje imenom jeste mekteb Ferhad-bega. No pitanje obrazovanja u Tešnju treba promatrati, ne samo kroz broj džamija nego i kroz jedan drugi aspekt. Naime, ne računajući već poznati Ferhad-begov mekteb, vakufska sredstva za mektebe u Tešnju iznosila su 170068 akči. Čak 18 dobrotvora svoja novčana sredstva namijenilo je u te svrhe, među kojima i četiri žene. Neki su se među njima ipak izdvajali i to: Mustafa, sin Šabana 52000, Hasan 27000, Šaban 12000, h. Ali-efendija 12000, hadži Sulejman 10000, hadži Mehmed 10000. Čini se ipak da bi najrealnija procjena broja mekteba bila broj učitelja muallima ili hodža. Njih je spomenuto 6, i to: Mustafa-hodža, Ahmet-hodža iz Kaloševića, Abdulmumin, Osman, Ibrahim i Husejn iz Piljužića. Izvori ih rijetko dokumentiraju te su rijetki oni koje možemo poimenično navesti. U ranije ustanovljene mektebe, čije ime osnivača znamo, ubraja se mekteb u kompleksu džamije Ishak-bega, sina Ali-begova. Već smo za ovaj vakuf, dakle džamiju, istakli da je nastao u drugoj polovini 17. Plaća muallima ovog mekteba iznosila je dnevno 4 akče godišnje 1440. Nije poznato kada je podignut, ali se spominje 1756. Osim objekta, vakif je uvakufio 12000 akči iz čijeg prihoda će se finansirati muallim ovoga mekteba. Sredstva u zakup uzeo je mutevellija vakufa. Aladin Husić64 Summary Waqf of the town of Tešanj With special emphasize on money based waqf The town of Tešanj belongs to the type of town which was developed in Oriental-Islamic style with recognizable elements of urban structure and sacral architecture thanks to the endowments waqfs. Despite very turbu- lent period through which town has passed, it has preserved many feature of those times. This work is an attempt to redefine already existing claims in lit- erature about some well known endowers waqfs in town of Tešanj. Based on newly discovered primary sources it is possible to prove a new time of establishment of these waqfs and also closely look at their functioning dur- ing centuries of the Ottoman reign. It has been proven that certain number of waqf was not yet recorded in literature. Special attention is given to the money- based waqf, their role in up keeping of functioning of some endow- ments. Analysis of money amounts shows that they had very wide social importance in town. First of all is, cash money from the endowment waqf in town of Tešanj was very respectable, it was given under same conditions to men and women, Muslims and non Muslims. In this work we have tried to follow functioning of some waqfs, its services, changes which appeared during their functioning. Our intention was to pay attention to a new waqf as well, regardless whether they were sacral, educational or other objects or money-based waqf. Nusret Kujraković VAKUF HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA 1. Uvod Husein-kapetan Gradaščević, Zmaj od Bosne, bio je jedna od najzne- menitijih historijskih ličnosti Bosne i Hercegovine u 19. O njegovom liku i djelu pisali su mnogi historičari, osma- nisti, književnici i umjetnici. Na tim osnovama gradila se nje- gova moralna, vojnička i politička ličnost, njegova ljubav prema vjeri, narodu i domovini, zatim činjenju hajrata i uvakufljavanju svog imetaka u korist mu- slimanske zajednice. Ovaj rad je prilog Husein-kapetanovoj biografiji, koji će 1 Više o biografiji Husein-kapetana vidi: Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od 1931. Husnija Kamberović, Husein- kapetan Gradaščević 1802-1834. Bibliografiju studija, rasprava i drama o Husein-kapetanu napisao je naš poznati bibliograf Mustafa Ćeman, a objavljena je u djelu Sadika Šehića Zmaj od Bosne, drugo prošireno izdanje, Mariborski tisak, Maribor, 1994. Također, sažet prikaz onih koji su pisali o Husein- kapetanu vidi: Vijećanje bošnjačkih prvaka u Tuzli 1831. Prilog je objavljen u spomenutom zborniku radova Vijećanje bošnjačkih prvaka u Tuzli 1831. Nusret Kujraković66 rasvijetliti i upotpuniti nedostajuće iz životnog mozaika Husein-kapetana Gradaščevića. Duhovni život Husein-kapetana Gradaščevića Opisi i izjave Husein-begovih savremenika o njemu, porodična tradi- cija, vakufi i sačuvani dokumenti i stvari su najrelevantniji i najistinitiji pok